Otvorena je Treća stručna konferencija Informacijskog sustava prostornoga uređenja
Na današnjem otvorenju Treće stručne konferencije ISPU u Cavtatu u organizaciji Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine predsjednica HKA-a Rajka Bunjevac održala je pozdravni govor u kojemu je između ostaloga navela da hrvatski arhitekti neposredno sudjeluju u svim procesima vezanima uz prostorno uređenje i gradnju i aktivni su kreatori zahvata u prostoru koji su, u svakom segmentu, pokriveni temama koje obrađuje, u bogatom programu, ovogodišnja ISPU konferencija.
ISPU sustav je nastao kao želja njegovih kreatora za unapređenjem, ujednačavanjem i ubrzavanjem procesa koji informatički prate kreativni dio arhitektonskog posla: planiranje prostora i projektiranje zgrada i zahvata u prostoru. Informatičko praćenje kreativnog posla je izuzetno zahtjevan zadatak i mi arhitekti, koji radimo u praksi, svjesni smo da nas na tom putu, čeka još puno usuglašavanja, rješavanja tehničkih i sadržajnih problema i međusobne suradnje te visoke razine tolerancije.
Iako, nas arhitekte, postojeći zakonodavni sustav u području prostornog uređenja i gradnje, nije zadovoljavao, ISPU sustav je postavljen na upravo tim, nezadovoljavajućim zakonskim odredbama, na što smo cijelo vrijeme, još od 2012. godine, kao struka upozoravali.
Zbog toga smo brojnim obraćanjima, kako javnim, tako i neposredno upućenima našem Ministarstvu, pokušavali potaknuti zakonodavca da se uhvati u koštac sa novom regulacijom prostornoga uređenja i gradnje, kako bi se postojeći sustav postavio na zdrave noge, ispravili nesumnjivi nedostaci, i usmjerilo prostorni razvoj Republike Hrvatske ka zacrtanim nacionalnim razvojnim strategijama.
U tom smislu, HKA je prije dvije godine uputila Ministarstvu dokument 10 točaka arhitektonske struke za novi sustav prostornog uređenja, kojim smo pokušali postaviti bazne točke za prostorni razvoj naše zemlje na suvremenim i zdravim osnovama, a prije svega uspostavom hijerarhije prostornih planova uvesti red u definiranje strategije i ciljeva prostornog uređenja i posljedično tomu, izrade prostorno-planske dokumentacije i reguliranja projektiranja zahvata u prostoru.
Moramo priznati, ministar Bačić nas je saslušao i, zaista, započeo proces izrade novog zakonodavnog okvira.
Nažalost, tek pri kraju tog procesa, kada su temelji i okvir zakona već bili postavljeni od strane Ministarstva, kroz radne skupine i kroz javnu raspravu, uključeni su arhitekti. Bojimo se da smo uključeni prekasno. Kako danas stvari stoje, problem koji smo uočili u samom prvom nacrtu zakona, a to je mogućnost postupanja po iznimkama, proširen je još više u novim verzijama i prijeti prostornom razvoju i budućnosti naše zemlje.
Sa strane struke i zaštite hrvatskog nacionalnog prostora, taj prostor iznimki je izuzetno opasan jer ostavlja neizbrisive biljege u našem prostoru i ograničava javni interes nad dijelovima prostora koji sada neometano, postaju temelj za upitni razvoj. Pogledajmo samo prostornu i prirodnu devastaciju koju rade solarne elektrane koje smo dopustili graditi kao iznimku u prethodnoj inačici zakona.
Priuštivo stanovanje, mora biti prioritet naše zemlje, ukoliko želimo zadržati preostalu mladost, u granicama naše zemlje. Ali, dozvolite da to stanovanje bude planirano stanovanje dostojno tih mladih ljudi, a ne geta van granica urbanih cjelina i građevinskih područja.
Najnovijim zakonskim prijedlogom, dopuštena mogućnost etažiranja hotelskih kompleksa, a time u slučaju apart hotela i u 100% jedinica, omogućava da najkvalitetniji prostori naše zemlje, namijenjeni hotelskoj industriji, zapošljavanju i razvoju lokalnih zajednica, postaju privatno vlasništvo za nekretninski biznis nekih, drugih, stranih, bogatijih vlasnika. Sljedeća stepenica je koncesija na obalnu šetnicu, a nakon toga potpuna privatizacija obale.
Šetnja lungo mare je privilegija koju imamo mi, u Hrvatskoj danas. Imali su i naši preci.
Naši unuci će, bojim se, svojoj djeci govoriti da je lungo mare stih iz neke davne, zaboravljene pjesme. Razmislimo još jednom, što je hrvatski nacionalni interes. Je li to privatizacija baš svega, omogućavanje kapitalu da radi, sukladno iznimkama i mimo prostornih planova, što hoće u našoj zemlji. Na nama arhitektima je da planiramo i uređujemo našu zemlju, ali isto tako da svojom stručnošću pomognemo politici u donošenju strateških odluka. Mi, arhitekti se borimo za kvalitetu izgrađenog i neizgrađenog prostora i da, u konačnici, sačuvamo slobodne prostore za budući razvoj zemlje koju prepuštamo našim potomcima. Ili će za par desetljeća i Lijepa naša biti, davna, zaboravljena pjesma.
